Suliformes

Suliformes
	Bluna (Morus bassanus)
Raspon fosila
	Eocen - danas 50–0 Ma PreЄ Є O S D C P T J K Pg N
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Aves;
Red:	Suliformes; Sharpe, 1891
Tipična vrsta
	Sula leucogaster
Porodice
	Sulidae; Fregatidae; Phalacrocoracidae; Anhingidae; †Plotopteridae;
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Red Suliformes (Christidis i Boles 2008. su ga nazvali Phalacrocoraciformes ) je red koji priznaje Međunarodna unija ornitologa.^[1] S obzirom na nedavne dokaze da je tradicionalni Pelecaniformes polifiletičan,^[2] predloženo je da se grupa podijeli kako bi odražavala prave evolucijske odnose, studija iz 2017. pokazala je da su oni najbliže povezani s Otidiformes i Ciconiiformes (rode).

Sistematika i evolucija

Od porodice Pelecaniformes ostale su samo Pelecanidae, Balaenicipitidae i Scopidae. Porodica tropskih ptica Phaethontidae je u međuvremenu premještena u vlastiti red Phaethontiformes. Čini se da genetska analiza pokazuje da je Pelecaniformes zapravo blisko povezan s Ardeidae i Threskiornithidae. Što se tiče Suliformes, oni su u dalekom srodstvu sa sadašnjim Pelecaniformes.^[3] Prema Hackettu i sur. (2008), plijenorke, pingvini, rode, kao i Suliformes i Pelecaniformes, čini se da su svi evoluirali od zajedničkog pretka. Predložen je nadred ptica močvarica.^[4]

U svom značajnom djelu iz 2008. Systematics and Taxonomy of Australian Birds, australski ornitolozi Les Christidis i Walter E. Boles skovali su naziv Phalacrocoraciformes za skupinu zbog mnogo većeg broja vrsta kormorana (Phalacrocoracidae) u odnosu na blune i ganete (Sulidae).^[5] Međutim, ovo nije preuzeto drugdje.

Godine 1994., američki ornitolog Walter J. Bock napisao je da se naziv Suloidea dosljedno koristio kao izraz za natporodicu koja sadrži dvije porodice, pa bi stoga "Sulidae", a ne "Phalacrocoracidae", trebali imati prioritet u bilo kojem rasporedu koji sadrži dva roda.^[6]

Godine 2010. AOU je prihvatio naziv Suliformes za takson.^[7] MOO je uslijedio 2011.^[8]

Godine 1994. Martyn Kennedy i kolege konstruirali su set podataka o ponašanju, pri čemu je dobiveno stablo pokazalo visoku razinu podudarnosti s postojećim filogenijama temeljenim na genetici ili morfologiji. Pokazao je strijelce kao sestrinsku skupinu kormoranima i vrancima, s rodovima Morus i Sula, zatim pelikanima, porodicom Fregatidae i na kraju tropskim pticama (rod Phaethon) kao sve ranijim izdancima.^[9]

Suliformes

Fregatidae

Sulidae

	Anhingidae

	Phalacrocoracidae

Kladogram temeljen na Gibb, GC et al. (2013)^[10]

Vrste

Fregatidae^[13]
- Veliki brzan, Fregata magnificens
- Asensionski brzan, Fregata aquila
- Bjelotrbi brzan, Fregata andrewsi
- Smeđokrili brzan, Fregata minor
- Mali brzan, Fregata ariel
Sulidae^[13]
- Plavonoga luna, Sula nebouxii
- Peruanska kljuna, Sula variegata
- Žutokljuna bluna, Sula dactylatra
- Narančastokljuna bluna, Sula granti
- Crvenonoga luna, Sula sula
- Smeđa bluna, Sula leucogaster
- Crnokrila bluna, Papasula abbotti
- Bluna, Morus bassanus
- Kapska bluna, Morus capensis
- Australska bluna, Morus serrator

Phalacrocoracidae^[13]
- Mali vranac, Microcarbo pygmaeus
- Afrički vranac, Microcarbo africanus
- Namipski vranac, Microcarbo coronatus
- Dugorepi vranac, Microcarbo niger
- Bjeloglavi vranac, Microcarbo melanoleucos
- Plavogrli vranac, Urile penicillatus
- Crvenolici vranac, Urile urile
- pučinski vranac, Urile pelagicus
- † Berinški vranac, Urile perspicillatus (izumrli)
- Priobalni vranac, Phalacrocorax neglectus
- Perzijski vranac, Phalacrocorax nigrogularis
- Sivoprsi vranac, Phalacrocorax featherstoni
- Kudravi vranac, Phalacrocorax punctatus
- Tasmanski vranac, Phalacrocorax fuscescens
- Šarenolici vranac, Phalacrocorax varius
- Crni vranac, Phalacrocorax sulcirostris
- Indijski vranac, Phalacrocorax fuscicollis
- Kapski vranac, Phalacrocorax capensis
- Japanski vranac, Phalacrocorax capillatus
- Bjelovrati vranac, Phalacrocorax capillatus lucidus
- Veliki vranac, Phalacrocorax carbo
- Morski vranac, Gulosus aristotelis
- Galapagoski vranac, Nannopterum harrisi
- Maslinasti vranac, Nannopterum brasilianum
- Dvokresti vranac, Nannopterum auritum
- Patagonski vranac, Leucocarbo magellanicus
- Čilski vranac, Leucocarbo bougainvillii
- Bauntski vranac, Leucocarbo ranfurlyi
- Cookov vranac, Leucocarbo carunculatus
- Čatamski vranac, Leucocarbo onslowi
- Novozelandski vranac, Leucocarbo chalconotus
- Leucocarbo stewarti
- Oklandski vranac, Leucocarbo colensoi
- Kambelski vranac, Leucocarbo campbelli
- Bjelotrbi vranac, Leucocarbo atriceps
- Južnodžordžijski vranac, Leucocarbo georgianus
- Krozetski vranac, Leucocarbo melanogenis
- Leucocarbo bransfieldensis
- Kerguelenski vranac, Leucocarbo verrucosus
- Herdski vranac, Leucocarbo nivalis
- Leucocarbo purpurascens
Anhingidae^[13]
- Američka zmijovrata, Anhinga anhinga
- Azijska zmijovrata, Anhinga melanogaster
- Afrička zmijovrata, Anhinga rufa
  - Madagaskarska zmijovrata, A. r. vulsini
- Australska zmijovrata, Anhinga novaehollandiae

Izvori

↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012. Pristupljeno 1. ožujka 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
↑ Mayr, Gerald. 2003. The phylogenetic affinities of the Shoebill (Balaeniceps rex). Journal für Ornithologie. 144 (2): 157–175. doi:10.1007/BF02465644
↑ Jarvis, Erich D.; Mirarab, Siavash; Aberer, Andre J.; Li, Bo; Houde, Peter; Li, Cai; Ho, Simon Y. W.; Faircloth, Brant C.; Nabholz, Benoit; Howard, Jason T.; Suh, Alexander. 12. prosinca 2014. Whole-genome analyses resolve early branches in the tree of life of modern birds. Science. 346 (6215): 1320–1331. Bibcode:2014Sci...346.1320J. doi:10.1126/science.1253451. PMC 4405904. PMID 25504713
↑ Hackett, Shannon J.; Kimball, Rebecca T.; Reddy, Sushma; Bowie, Rauri C. K.; Braun, Edward L.; Braun, Michael J.; Chojnowski, Jena L.; Cox, W. Andrew; Han, Kin-Lan; Harshman, John; Huddleston, Christopher J. 27. lipnja 2008. A Phylogenomic Study of Birds Reveals Their Evolutionary History. Science. 320 (5884): 1763–1768. Bibcode:2008Sci...320.1763H. doi:10.1126/science.1157704. PMID 18583609
↑ Christidis, Les; Boles, Walter E. 2008. Systematics and Taxonomy of Australian Birds. CSIRO Publishing. Canberra. str. 50. ISBN 978-0-643-06511-6
↑ Bock, Walter J. 1994. History and nomenclature of avian family-group names. Bulletin of the American Museum of Natural History. 222: 1–281 [166–67]. If Sula and Phalacrocorax are included in the same family-level taxon (e.g. superfamily), then Sulidae Reichenbach, 1849 (1836) (Sula Brisson, 1760) has priority in preference to Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849-50 (1836) (Phalacrocorax Brisson, 1760), because the name Suloidea has been consistently used in avian classification as a superfamily name. Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849-50 (1836) can still be used for any taxon containing Phalacrocorax but not Sula.
↑ R. Terry Chesser, Richard C. Banks, F. Keith Barker, Carla Cicero, Jon L. Dunn, Andrew W. Kratter, Irby J. Lovette, Pamela C. Rasmussen, J. V. Remsen Jr., James D. Rising, Douglas F. Stotz and Kevin Winker. Srpanj 2010. Fifty-First Supplement to the American Ornithologists' Union Check-List of North American Birds (PDF). The Auk. 127 (3): 726–44. doi:10.1525/auk.2010.127.4.966CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
↑ Taxonomy Version 2. IOC World Bird List: Version 3.1. 2011. Pristupljeno 15. srpnja 2012.
↑ Kennedy, Martyn; Spencer, Hamish G.; Gray, Russell D. 1996. Hop, step and gape: do the social displays of the Pelecaniformes reflect phylogeny? (PDF). Animal Behaviour. 51 (2): 273–291. doi:10.1006/anbe.1996.0028
↑ Gibb, Gillian C.; Kennedy, Martyn; Penny, David. 2013. Beyond phylogeny: Pelecaniform and ciconiiform birds, and long-term niche stability. Molecular Phylogenetics and Evolution. 68 (2): 229–238. doi:10.1016/j.ympev.2013.03.021. PMID 23562800
↑ Shufeldt, Robert Wilson. 1903. The osteology of the Steganopodes. Memoirs of the Carnegie Museum. 1 (3): 109–223. doi:10.5962/p.234820
↑ Mayr, Gerald. 2008. Avian higher-level phylogeny: well-supported clades and what we can learn from a phylogenetic analysis of 2954 morphological characters (PDF). J. Zool. Syst. Evol. Res. 46 (1): 63–72. doi:10.1111/j.1439-0469.2007.00433.x
↑ ^a ^b ^c ^d Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

[1] Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012. Pristupljeno 1. ožujka 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

[Mayr2003-2] Mayr, Gerald. 2003. The phylogenetic affinities of the Shoebill (Balaeniceps rex). Journal für Ornithologie. 144 (2): 157–175. doi:10.1007/BF02465644

[3] Jarvis, Erich D.; Mirarab, Siavash; Aberer, Andre J.; Li, Bo; Houde, Peter; Li, Cai; Ho, Simon Y. W.; Faircloth, Brant C.; Nabholz, Benoit; Howard, Jason T.; Suh, Alexander. 12. prosinca 2014. Whole-genome analyses resolve early branches in the tree of life of modern birds. Science. 346 (6215): 1320–1331. Bibcode:2014Sci...346.1320J. doi:10.1126/science.1253451. PMC 4405904. PMID 25504713

[4] Hackett, Shannon J.; Kimball, Rebecca T.; Reddy, Sushma; Bowie, Rauri C. K.; Braun, Edward L.; Braun, Michael J.; Chojnowski, Jena L.; Cox, W. Andrew; Han, Kin-Lan; Harshman, John; Huddleston, Christopher J. 27. lipnja 2008. A Phylogenomic Study of Birds Reveals Their Evolutionary History. Science. 320 (5884): 1763–1768. Bibcode:2008Sci...320.1763H. doi:10.1126/science.1157704. PMID 18583609

[5] Christidis, Les; Boles, Walter E. 2008. Systematics and Taxonomy of Australian Birds. CSIRO Publishing. Canberra. str. 50. ISBN 978-0-643-06511-6

[6] Bock, Walter J. 1994. History and nomenclature of avian family-group names. Bulletin of the American Museum of Natural History. 222: 1–281 [166–67]. If Sula and Phalacrocorax are included in the same family-level taxon (e.g. superfamily), then Sulidae Reichenbach, 1849 (1836) (Sula Brisson, 1760) has priority in preference to Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849-50 (1836) (Phalacrocorax Brisson, 1760), because the name Suloidea has been consistently used in avian classification as a superfamily name. Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849-50 (1836) can still be used for any taxon containing Phalacrocorax but not Sula.

[7] R. Terry Chesser, Richard C. Banks, F. Keith Barker, Carla Cicero, Jon L. Dunn, Andrew W. Kratter, Irby J. Lovette, Pamela C. Rasmussen, J. V. Remsen Jr., James D. Rising, Douglas F. Stotz and Kevin Winker. Srpanj 2010. Fifty-First Supplement to the American Ornithologists' Union Check-List of North American Birds (PDF). The Auk. 127 (3): 726–44. doi:10.1525/auk.2010.127.4.966CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

[8] Taxonomy Version 2. IOC World Bird List: Version 3.1. 2011. Pristupljeno 15. srpnja 2012.

[9] Kennedy, Martyn; Spencer, Hamish G.; Gray, Russell D. 1996. Hop, step and gape: do the social displays of the Pelecaniformes reflect phylogeny? (PDF). Animal Behaviour. 51 (2): 273–291. doi:10.1006/anbe.1996.0028

[10] Gibb, Gillian C.; Kennedy, Martyn; Penny, David. 2013. Beyond phylogeny: Pelecaniform and ciconiiform birds, and long-term niche stability. Molecular Phylogenetics and Evolution. 68 (2): 229–238. doi:10.1016/j.ympev.2013.03.021. PMID 23562800

[11] Shufeldt, Robert Wilson. 1903. The osteology of the Steganopodes. Memoirs of the Carnegie Museum. 1 (3): 109–223. doi:10.5962/p.234820

[12] Mayr, Gerald. 2008. Avian higher-level phylogeny: well-supported clades and what we can learn from a phylogenetic analysis of 2954 morphological characters (PDF). J. Zool. Syst. Evol. Res. 46 (1): 63–72. doi:10.1111/j.1439-0469.2007.00433.x

[zzo-13] Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]