Prijeđi na sadržaj

Talijanska mornarica

Izvor: Wikipedija
Talijanska mornarica
Coat of arms of Marina Militare
Osnovana 1861. kao Regia Marina (službeno)

1946. kao Marina Militare

Država Italija
Vrsta Mornarica
Uloga Ratna mornarica
Veličina 30.923 djelatnika

184 plovila (uključujući manje pomoćne brodove)

70 zrakoplova

Dan postrojbe 10. lipnja – Potapanje austrougarskog bojnog broda SMS Szent István, Luigi Rizzo

Talijanska mornarica (skraćeno MM) je mornarica Talijanske Republike. To je jedna od četiri grane talijanskih oružanih snaga i formirana je 1946. od onoga što je ostalo od Regia Marine (Kraljevske mornarice) nakon Drugog svjetskog rata. Od 2014 godine, talijanska mornarica imala je snagu od 30.923 djelatnika, s približno 184 plovila u službi, uključujući manja pomoćna plovila. Smatra se multiregionalnom i mornaricom plavih voda.[1][2][3]

Oprema

[uredi | uredi kôd]

Današnja talijanska mornarica je moderna mornarica s brodovima svih vrsta. Flota je u kontinuiranoj evoluciji, a od danas prekooceanske jedinice flote uključuju: 2 laka nosača zrakoplova, 3 amfibijska jurišna broda, 4 razarača, 11 fregata i 8 jurišnih podmornica. Ophodne i obalne ratne postrojbe uključuju: 10 obalnih ophodnih brodova, 10 brodova za protuminske mjere, 4 obalna ophodna broda, a u službi je i raznolika flota pomoćnih brodova.[4]

Glavni brod flote je nosač zrakoplova Cavour.

Budućnost

[uredi | uredi kôd]
  • 2 x fregate opće namjene klase Bergamini (poboljšane, s ASW sposobnostima), koje se grade kako bi zamijenile dva broda iz talijanskog programa gradnje klase FREMM koji su prebačeni u Egipat 2020. i 2021.; isporuka se očekuje u razdoblju 2025–26.[5]
  • 2 x U212NFS jurišne podmornice, puštanje u pogon 2027.-2029., s još dvije na opciji za održavanje flote od osam podmornica.[7]
  • 2 x 11 000 tona razarača klase DDX, razvoj klase Horizon koji će zamijeniti razarače klase Durand de la Penne s vođenim projektilima do 2028. do 2030.[8]
  • 3 broda za logističku podršku klase Vulcano, koji će zamijeniti Vesuvio(A5329) i Etnu(A 5326).
  • 1 x UBOS, plovilo za podršku ronjenju
  • 10 x MTC, obalni transportni brodovi koji će zamijeniti Gorgona klasu i Ponzu klasu
  • 4 x plovila za obuku
  • MLU Mid-Life Update razarača klase Horizon
  • 9 x pomorskih ophodnih zrakoplova (trenutno 4 x ATR 72 MP u službi)
  • 30 teških helikoptera (trenutno 22 x AW101 u službi)
  • 12 lakih namjenskih helikoptera, nova nabava helikoptera AW169
  • 16 x taktičkih bespilotnih letjelica (trenutno 10 x ScanEagle u službi)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Todd, Daniel; Lindberg, Michael. 14. svibnja 1996. Navies and Shipbuilding Industries: The Strained Symbiosis. Greenwood Publishing Group. ISBN 9780275953102. Pristupljeno 14. svibnja 2018. Prenosi Google Books
  2. Till, Geoffrey. 2. kolovoza 2004. Seapower: A Guide for the Twenty-First Century. Routledge. London. str. 113–120. ISBN 9781135756789. Pristupljeno 15. prosinca 2015.
  3. Coffey, Joseph I. 1989. The Atlantic Alliance and the Middle East. University of Pittsburgh Press. United States. str. 89. ISBN 9780822911548. Pristupljeno 30. studenoga 2015.
  4. The Fleet – Marina Militare. marina.difesa.it. Pristupljeno 14. svibnja 2018.
  5. New ships, submarines and weapon systems for Italian Navy. 23. studenoga 2020.
  6. Linee di indirizzo strategico 2019–2034 (PDF). Marina Militare. Stato Maggiore della Marina. Pristupljeno 11. studenoga 2019.
  7. Italy's U212NFS Near Future Submarine Contract Signed. 26. veljače 2021.
  8. Italy - DDX 10,000-ton