Tempo (šah)
|
Primjer
Pomjeranjem topa na h5 i zatim na h8 gubi se tempo.
|
Euwe i Hooper, 1959.
Važan tempo – ko je god na potezu dobija (Euwe i Hooper 1959: 137).
|
U šahu, tempo predstavlja "red" (ko je na potezu), odnosno pojedini potez. Kad igrač postigne željeni rezultat u jednom potezu manje, onda se kaže da je "dobio tempo" i obrnuto: kad mu je za ostvarivanje akcije bio potreban 1 potez više, onda je "izgubio tempo". Slično tome, kad igrač natjera protivnika da igra poteze koji nisu u skladu s njegovim prvobitnim planom, onda "dobija tempo" zato što protivnik troši poteze. Potez kojim se dobija tempo često se naziva potez "s tempom".
Jednostavan primjer gubljenja tempa može biti pomjeranje topa na h5, a zatim odatle na h8 na prvom dijagramu; jednostavnim pomjeranjem sa h1 na h8 postigao bi se isti rezultat s ušteđenim tempom. Međutim, ovakvim manevrima ne gubi se uvijek tempo – top na h5 može zaprijetiti nečim, na što treba odgovoriti. U ovom slučaju, pošto su oba igrača "izgubila tempo", konačni rezultat u pogledu vremena je nula, ali promjena u poziciji može ići više u prilog jednom nego drugom igraču.
Dobijanje tempa
[uredi | uredi izvor]
 | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 |  |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 | 8 |
| 7 |  |
 |
|
 |
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
 |
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 |  |
 |
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 |  |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 | 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
Tempo se može dobiti, npr, razvojem figure tako što se njom daje šah iako i tada, ako se na šah može odgovoriti također razvojem figure, krajnji rezultat može biti nula. Ako se šah može blokirati pješakom koji napada figuru koja ga daje, onda se tim šahom može i izgubiti tempo.
Općenito, potezi s tempom su poželjni. Za igrača se kaže da ima inicijativu ako je u stanju nastaviti vući poteze koji prisiljavaju protivnika da odgovori na određeni način ili ograničavaju njegove odgovore. Igrač s inicijativom ima veći izbor poteza i donekle može kontrolirati smjer u kojem se partija kreće iako je ta prednost samo relativna i možda ne vrijedi mnogo (imati blagu inicijativu u situaciji s topom manje, npr, može biti bezvrijedno).
U Skandinavskoj odbrani, nakon 1. e4 d5 2. exd5 Dxd5, ako bijeli odigra 3. Sc3, skakač napada crnu damu, prisiljavajući je da se ponovo pomjeri i time bijeli dobija tempo. Sličnim potezom dobija se tempo i u centralnom otvaranju.
Gubljenje tempa
[uredi | uredi izvor]U nekim situacijama u završnici igrač zapravo mora izgubiti tempo kako bi napredovao. Naprimjer, kad kraljevi stoje u opoziciji (oblik iznudice), igrač koji je na potezu često je u hendikepu zato što mora igrati. Igrač koji je na potezu može biti u stanju izvršiti triangulaciju kako bi izgubio tempo i vratio se u istu poziciju, ali tako da je sada protivnik na potezu, dovodeći ga time u iznudicu. Sve figure osim skakača mogu izgubiti tempo (Müller i Pajeken 2008: 40, 175, 189).
|
Timofejev–Inarkijev, Moskva
Pozicija nakon 117. Td8, s prijetnjom 118. Th8+. Crni je predao.
|
Timofejev–Inarkijev, analiza
Analiza pozicije nakon 117...Le2 118. Th8+ Lh5. Sada je 119. Th7 (ili 119. Th6) gubljenje tempa.
|
U ovoj poziciji iz partije Timofejev–Inarkijev[1][2] (2008) crni je predao zato što će bijeli dobiti gubljenjem tempa. (Timofejev je ovom partijom osvojio Moscow Open 2008.) Bijeli prijeti 118. Th8+. Ako crni pomakne kralja u 117. potezu, bijeli uzima lovca nakon 118. Th8+, što rezultira pozicijom s jednim od 4 osnovna mata. Ako crni odigra 117...Lh5, onda bijeli igra 118. Th8 i crni je u iznudici i gubi. Stoga crni mora odigrati 117...Le2 kako se odmah ne bi našao u izgubljenoj poziciji, ali zatim svakako slijedi 118. Th8+ Lh5 i bijeli sada gubi tempo potezom 119. Th7 (ili Th6), držeći lovca svezanog i prisiljavajući crnog da odigra, usljed čega mora izgubiti lovca.
Ušteđeni tempo
[uredi | uredi izvor] | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 | |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
 |
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 | |
|
|
|
|
 |
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
U završnici, ušteđeni tempo pojavljuje se kad igrač ima na raspolaganju potez pješakom koji suštinski ne mijenja poziciju, ali kojim se gubi tempo kako bi se protivnik doveo u iznudicu. U ovom primjeru, kad bi se razmatrale samo figure na daminom krilu, to bi bio primjer uzajamne iznudice – igrač koji je na potezu izgubio bi. U kompletnoj poziciji bijeli ima 2 ušteđena tempa (f2–f3 i h2–h3) dok crni ima samo 1 (f7–f6), tako da bijeli ima ušteđen tempo. Pomoću ovih poteza on može natjerati crnog u kobnu iznudicu:
- 1. h3 f6
- 2. f3
i crni gubi šta god da odigra.
Da je crni pješak bio na h7 umjesto na h6, bijeli i crni imali bi jednak broj ušteđenih tempa, tako da bi onaj ko je na potezu izgubio (Burgess 2009: 533).
Rezervni tempo
[uredi | uredi izvor] | a | b | c | d | e | f | g | h | |
| 8 | |
|
|
|
|
|
|
| 8 |
| 7 | |
|
|
|
|
|
|
| 7 |
| 6 | |
|
|
|
|
|
|
| 6 |
| 5 | |
|
|
|
|
|
|
| 5 |
| 4 | |
|
|
|
|
|
|
| 4 |
| 3 |  |
|
|
|
|
|
|
| 3 |
| 2 | |
|
|
|
|
|
|
| 2 |
| 1 | |
|
|
|
|
|
|
| 1 |
| a | b | c | d | e | f | g | h | |
Pješak može imati rezervni tempo, uglavnom u završnicama s kraljevima i pješacima. Ovo je posebno tačno za pješaka na drugom redu, koji ima opciju da se pomakne za jedno ili dva polja. Pješački potezi sačuvani kao rezerva mogu se upotrijebiti da se dobije partija.
U ovoj poziciji iz partije Nunn–Bischoff (1986)[3] crni je predao zbog toga što mora izgubiti d-pješaka usljed toga što bijeli a-pješak ima rezervni tempo. Naprimjer:
- 39... Kc6
- 40. Kd4 a5
- 41. a4
ili
- 39...Kc7
- 40. Kd4 Kc6
- 41. a3 a5
- 42. a4 (Hooper i Whyld 1992: 416).
U oba slučaja crni sad mora napustiti pješaka na d5 (ili igrati prvi i izgubiti pješaka na f7). Bijeli je u mogućnosti dovesti crnog u iznudicu zahvaljujući tome što ima izbor da a-pješaka pomakne za jedno ili dva polja.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^
Prikaz partije Timofejev–Inarkijev, 2008. na Chessgames.com (en)
- ^ Chessbaseov izvještaj o partiji
- ^
Prikaz partije Nunn–Bischoff, 1986. na Chessgames.com (en)
Bibliografija
- Burgess, Graham (2009), The Mammoth Book of Chess (3rd izd.), Running Press Book Publishers, ISBN 978-0-7624-3726-9 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Euwe, Max; Hooper, David (1959), A Guide to Chess Endings, Dover (reprint 1976), ISBN 0-486-23332-4 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Hooper, David; Whyld, Kenneth (1992), "Tempo", The Oxford Companion to Chess (2nd izd.), Oxford; New York: Štamparija Univerziteta Oxford, ISBN 978-0-19-866164-1 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- Müller, Karsten; Pajeken, Wolfgang (2008), How to Play Chess Endings, London: Gambit Publications, ISBN 978-1-904600-86-2, OCLC 212407634 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link); prijevod s njemačkog: Phil Adams