Idi na sadržaj

Valentin Ivanov (nogometni sudija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Valentin Ivanov
Lični podaci
Puno imeValentin Valentinovič Ivanov
Datum rođenja (1961-07-04) 4. juli 1961 (63 godine)
Mjesto rođenjaMoskva, Sovjetski Savez
Visina183 cm
PozicijaVeznjak, napadač
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi)
1979–1984. Torpedo Moskva 60 (4)
1985. Dinamo Stavropolj 10 (0)
1986. Dinamo Brjansk 15 (1)
Valentin Ivanov
Lični podaci
NacionalnostRus
DržavljanstvoRusko
Ostala zanimanjaProfesor tjelesnog odgoja
Domaći
Godine Liga Uloga
1993–2007. Premijer liga Rusije Sudija
2005. Prvenstvo S. Arabije Sudija
Internacionalno
Godine Konfederacija Uloga
1997–2006. UEFA i FIFA Sudija

Valentin Valentinovič Ivanov nekadašnji je sovjetski nogometaš i ruski nogometni sudija. Sin dvoje olimpijskih pobjednika iz 1956, Valentina i Lidije Ivanove, živi u Moskvi, gdje radi kao profesor tjelesnog odgoja. Od stranih jezika govori engleski.

Karijera

[uredi | uredi izvor]

Igračka

[uredi | uredi izvor]

Nastupao je za tri kluba, najduže za moskovski Torpedo, i stigao do finala Sovjetskog kupa 1983.

Sudijska

[uredi | uredi izvor]

Međunarodni sudija postao je 1. januara 1997. Prva međunarodna utakmica koju je sudio bila je LuksemburgPoljska 1999. Prije kvalifikacije za glavnog sudiju bio je pomoćni sudija i u tom svojstvu sudio je tri utakmice na Svjetskom prvenstvu 1994.

Sudio je na Kupu konfederacija 2003, Evropskom prvenstvu 2004. i Svjetskom prvenstvu U-20 2005.

Godine 2005. vodio je kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo između Velsa i Engleske te Švedske i Islanda. I Engleska i Švedska su se kvalificirale i izvučene su u istu grupu na Svjetskom prvenstvu. Također je izabran da sudi polufinalnu utakmicu Lige prvaka između Villarreala i Arsenala u sezoni 2005/06.

Na Euru 2004. sudio je u tri utakmice, podijelivši 15 žutih kartona i jedan crveni.

Svjetsko prvenstvo 2006.

[uredi | uredi izvor]

Ovo takmičenje bilo je Ivanovljev posljednji veliki međunarodni turnir, s obzirom na to da je 4. jula dosegao obaveznu dob za odlazak u penziju (45 godina) za FIFA-ine sudije. U utakmici drugog kola između Portugala i Nizozemske dodijelio je 16 žutih i četiri crvena kartona. Sa 16 javnih opomena izjednačio je rekord svjetskih prvenstava koji je 2002. postavio Španac Antonio López Nieto i koji je potrajao do utakmice osmine finala Svjetskog prvenstva 2022. između Nizozemske i Argentine, kada je još jedan Španac, Antonio Mateu Lahoz, nadmašio rekord s 18 žutih kartona. Četiri isključenja (sva zbog drugog žutog kartona dotičnih igrača) postavila su novi rekord svjetskih prvenstava. Kod Portugala su isključeni Costinha i Deco, a kod Nizozemaca Khalid Boulahrouz i Giovanni van Bronckhorst. Nizozemci su bili sedam puta opomenuti, a dva igrača dobila su crvene kartone nakon drugog žutog. Portugalci su dobili devet žutih (rekord svjetskih prvenstava za jednu ekipu) te dva isključenja nakon drugog žutog. Predsjednik FIFA-e Sepp Blatter kasnije je sugerirao da je Ivanov trebao samom sebi dati žuti karton zbog lošeg suđenja tokom utakmice, rekavši u šali da je Ivanov izgledao "kao hodajući žuti karton" zbog svoje žute majice.[1] Blatter je požalio zbog tih riječi i obećao da će se zvanično izviniti iako to nikad nije učinio.[2]

U odbranu Ivanova stao je i Gerhard Mayer-Vorfelder, tadašnji predsjednik Nogometnog saveza Njemačke, koji je rekao da je Ivanov samo provodio pravila. Napomenuo je da u utakmici nije nedostajalo sudijske uviđavnosti nego da ekipe nisu poštovale pravila igre. Naglasio je i da je FIFA naložila sudijama da se čvrsto pridržavaju pravila kad je riječ o zahvatima, držanju za dres i traćenju vremena te da je to savršeno jasno stavljeno do znanja svim ekipama.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Blatter criticises referee Ivanov". BBC. 26. 6. 2006. Pristupljeno 26. 6. 2006.
  2. ^ "World-Blatter regrets criticism of referee Ivanov". Reuters. 4. 7. 2006. Arhivirano s originala, 7. 7. 2006.
  3. ^ ""It was my toughest match", says Russian ref". Reuters. 27. 6. 2006.[mrtav link]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]