Veliki žednjak
| Veliki žednjak | |
|---|---|
 Veliki žednjak | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Saxifragales |
| Porodica: | Crassulaceae |
| Rod: | Hylotelephium |
| Vrsta: | H. maximum |
| Dvojno ime | |
| Hylotelephium maximum (L.) J. Holub | |
| Baze podataka | |
Veliki žednjak (lat. Hylotelephium maximum, sin. Sedum maximum) višegodišnja je biljka iz roda Hylotelephium, porodice Crassulaceae, nekada uključivana u rod žednjaka, pa joj otuda i ime. Naraste do 80 cm visine, mesnatih je, jajastih nazubljenih listova. Cvjetovi su skupljeni u guste gronjaste cvatove, blijede, žućkaste boje. Raste po kamenitim svijetlim obroncima. Kod nas ga ima na Velebitu, po planinama Gorskog kotara te na Medvednici. Koristi se kao ljekovita biljka.
Biljka sadrži organske kiseline(jabučnu, limunsku, alfa ketolglutarnu i dr.), aminokiseline (asparaginsku, glutaminsku), saharide glukozu, fruktozu i sedoheptulozu, kvercetin, kempferol, izoramnetin, miricetin, kofeinsku i klorprenovu kiselinu,cinarin i kumarine te askorbinsku kiselinu i karotenoide.
Nadzemni dijelovi od makroelemenata (mg/g) sadrže kalij (21,80),kalcij (24,40),magnezij (17,10) i željezo (0,20). Od mikroelemenata (mkg/g)sadrži mangan (0,11), bakar (0,71), cink (0,28), krom (0,16), barij (2,88), vanadij (0,09), selenij (6,86), nikal (0,28), stroncij (1,94), olovo (0,14), bor (8,00).[1]
U službenoj medicini se ne koristi. U narodnoj medicini korijen i vršni dijelovi biljke koriste se kao vanjski lijek za liječenje rana, uključujući i za liječenje opeklina, smrzotina i bradavica.
Forenbacher, S. 2001. Velebit i njegov biljni svijet .Zagre.
- ↑ Putirskij, I.N., Prohorov, V.N. Universalnaja enciklopedija lekarstveih rastenij, Moskva 2000., str. 222
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hylotelephium maximum |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Hylotelephium maximum |