Idi na sadržaj

Veliko Plivsko jezero

Koordinate: 44°20′36.5″N 17°13′11.2″E / 44.343472°N 17.219778°E / 44.343472; 17.219778
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Veliko Plivsko jezero
Veliko Plivsko jezero nalazi se u Bosna i Hercegovina
Veliko Plivsko jezero
Veliko Plivsko jezero
Lokacija Velikog Plivskog jezera u Bosni i Hercegovini
Koordinate44°20′36.5″N 17°13′11.2″E / 44.343472°N 17.219778°E / 44.343472; 17.219778

Plivska jezera, u koja spadaju Veliko i Malo jezero, nastala su na Plivi, lijevoj pritoci Vrbasa u Jajcu. Smještena su u dolini Plive, između Jajca i naselja Jezero.

Veliko jezero leži na nadmorskoj visini 424 m. Dugo je približno 3,3 km, s prosječnom širinom 400, a maksimalnom 700 m. Najveća dubina iznosi 36 m. Nastalo je na mjestu gdje Pliva završava tok, nizvodno od Jezera, a završava u Zaskoplju. Konačnu formu dobilo je sredinom 20. stoljeća, prilikom izgradnje HE "Jajce 1".[1]

Geološki razvoj ovih jezera prošao je kroz sve procese, tako da ima karakter tektonske, jezerske i fluvijalne faze. Izrazito diferencirani hidrografski procesi uvjetovali su njihovo nastajanje. Jezera nastaju u mlađem tercijaru, a konačno se formiraju u kvartaru i holocenu. Usljed intenzivne vertikalne i bočne erozije neprestano im se mijenjaju granice. Jezera su međusobno odvojena specifičnim sedrenim barijerama, za koje je bilo odlučno razdoblje od posljednjih desetak hiljada godina, u kojima su vladali ekološki odnosi pogodni za taloženje sedre i nastanak jezera.

Mlinčići – vodenice

[uredi | uredi izvor]

Sjeverozapadno od centra Jajca, na udaljenosti 6 km, između Velikog i Malog jezera, smješteno je 20 mlinova na Plivi. To su jedine očuvane vodenice, koje se ovdje nazivaju mlinčićima. Izgrađene na sedrenoj pregradi, postavljene u dva reda, vodenice su objekti visoke etnografske vrijednosti.

Način izgradnje mlinova potpuno je podređen njihovoj funkciji i potrebi za njihovim postojanjem; ovi jednostavni, ali neophodni privredni objekti, počevši od cjeline, pa do najmanjeg detalja, potpuno su rasterećeni svih suvišnosti, izvedeni bez dekoracija, nisu imali prozore ni tavane. Kompleks mlinova iskazuje skromnost narodnog graditelja, njegovu podređenost zahtjevima funkcije i prirodnom okruženju.

Svi mlinovi sagrađeni su od drveta, oslonjeni na stubove, koji su nejednakih visina zbog pada terena. Pokriveni su viševodnim krovovima sa šindrom. Ispred svakog mlina izveden je pristupni plato od drvenih dasaka, u dužini mlina i širine 70 cm. Svaki mlin opremljen je cjelokupnom potrebnom opremom: žrvnjevi, mlinski točkovi i slično. Sva korita koja dovode vodene tokove na točkove mlinova izvedena su od drvenih dasaka, koje nose drveni stubovi pravougaonog presjeka.

Prilikom rekonstrukcije kompleksa mlinova 1985. napravljene su staze koje povezuju mlinove i omogućuju kontinuiran obilazak.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini kompleks mlinova bio je oštećen, ali je potpuno obnovljen. Danas je u relativno dobrom stanju. Osnovni problem koji ozbiljno prijeti kompleksu jest nedostatak redovnog održavanja. Stoga je danas samo jedan od 20 mlinova u funkciji. Sami mlinčići obnovljeni su, kao i staze koje vode do njih. Osvijetljeni su i lijepa su atrakcija u noći. Svaki je označen svojim brojem te je u nekoliko moguće i ući, dok su ostali zaključani radi očuvanja.

Plivska jezera pogodna su za veslačke sportove jer se voda smatra "teškom". Usljed prirodne pojave, javlja se dodatni atom vodika, koji ovoj vodi daje dodatnu stabilnost, pa je voda izuzetno mirna. Na ovom jezeru održavaju se takmičenja svih nivoa. Staze od 200, 500 i 1.000 m stalno su obilježene plutačama. Veliko jezero ne mrzne se, tako da su kajakaštvo i veslanje mogući tokom cijele godine. U julu i augustu tu se održavaju državna i međunarodna takmičenja. Na tim vodama 1963. održano je Sedmo evropsko i vanredno svjetsko prvenstvo.[2]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Bistro BiH - Jezera u Bosni i Hercegovini". bistrobih.ba. Arhivirano s originala, 25. 11. 2009. Pristupljeno 1. 3. 2016.
  2. ^ "Pliva Tourism > Aktivnosti > Kajak i kanu". plivatourism.ba. Arhivirano s originala, 25. 4. 2016. Pristupljeno 1. 3. 2016.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]