Prijeđi na sadržaj

Wrangelov otok

Koordinate: 71°02′01″N 179°22′13″W / 71.033608°N 179.370377°W / 71.033608; -179.370377
Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vrangelov otok)
Otok Wrangel
rus. остров Вра́нгеля
Otok
Satelitska snimka
Zemljovid otoka
Položaj
Koordinate71°02′01″N 179°22′13″W / 71.033608°N 179.370377°W / 71.033608; -179.370377
Država
Moreizmeđu Istočnosibirskog i Čukotskog mora
OceanArktički ocean
Fizikalne osobine
Površina7670 km2
Duljina144 km
Najviši vrhSovjetska planina, 1096 m
Stanovništvo
Broj stanovnika45000
Wrangelov otok na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga
Otok Wrangel
Otok Wrangel
Wrangelov otok na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga
Zemljovid

Svjetska baštinaUNESCO
Prirodni sustav rezervata Vrangelovog otoka
Država Rusija
Godina uvrštenja2004. (28. zasjedanje)
VrstaPrirodno dobro
Mjeriloix, x
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1023

Wrangelov otok (ranije Wrangelova zemlja; izvorno ruski: Остров Врангеля, Ostrov Vrangelja) otok u Arktičkom oceanu, između Istočnosibirskog i Čukotskog mora, sjeverozapadno od Beringovog mora, površine 7.300 km². Nalazi se na 180º meridijanu tj. datumskoj granici. Upravno pripada ruskom Čukotskom autonomnom okrugu.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Karta Vrangelovog otoka iz 1916. god.
Kamp Rodgers Harbor nesretnog kanadskog broda Karluk 1914. godine kada je stradalo 11 članova posade.
Arktička tundra na otoku

Otok Wrangel je dobio ime po ruskom istraživaču i admiralu Ferdinandu Petroviču Wrangelu koji ga je tražio 1823. godine, ali nije dospio do njega. Otkrio ga je američki kitolovac Jannette 1879. godine, kojim je zapovijedao kapetan George Washington De Long, ali je njegov brod nakon što je dvije godine bio zarobljen u polarnom ledu, potonuo oko 1290 km sjeverozapadno od otoka. Prvi koji su se iskrcali na otok u kolovozu 1881. godine bila je skupina Amerikanaca s parobroda Thomas L. Corwin, koji su tragali za izgubljenim brodom Jannette. Oni su podigli američku zastavu i proglasili Vrangelov otok novim američkim posjedom, Novom Kolumbijom. Jedan od istraživača, John Muir, je iste godine objavio prvi svjetski opis Vrangelova otoka u seriji članaka za novine iz San Francisca. Otok je sljedećih 30 godina proveo u potpunoj izolaciji, nakon čega su slijedile dvije katastrofalne kanadske ekspedicije u pokušaju da otok proglase britanskim teritorijem, 1913. i 1921. godine. Naposljetku su Sovjeti 1926. godine zauzeli otok preselivši na njega sibirske Čukčije, čija je malena zajednica postojala na otoku sve do 1970-ih kada su ponovno preseljeni na kopno.[1]

Odlike

[uredi | uredi kôd]

Otok je sačinjen od kristalnih škriljaca i granita. Otok je širok oko 125 km i ima površinu od 7.600 km². Sastoji se od južne obalne ravnice široke 15 km, središnjeg pojasa niskih planina i sjeverne obalne ravnice široke 25 km. Planinski vijenac "Centralne planine" proteže se od zapadne prema istočnoj obali (završavajući morskim liticama na obje strane) i dug je 145 km, a na najširem dijelu širok 40 km. Planine su visoke oko 500 metara, a najviša je Sovjetska planina (1.096 m).

Prosječna temperatura u siječnju - 22ºC, u srpnju 2,5ºC. Pokriven je ledom i tundrom. Fauna se satoji pretežno od bijelih medvjeda i polarnih lisica.

Na Vrangelovom otoku postoji vremenska postaja i dva ribarska sela naroda Čukči na južnoj obali zaljeva Somnitelnaja (Ušakovskoje i Zvjozdni).

Od 2010. godine Vrangelov otok je, zajedno s obližnjim otokom Herald (Остров Геральд), 60 km istočno, upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao potpun subarktički i arktički ekosustav u izoliranom planinskom vijencu koji uključuje tajge, tundre i arktičke pustinje, te nedirnute slatkovodne sustave rijeka i jezera.[2] Na ovim otocima postoji jedinstvena flora i endemska vrsta tla koje je dom za više od 40 vrsta endemskih vrsta i podvrsta biljaka, insekata, ptica i sisavaca. Neke od njih su bio-relikvije što čini ove otoke bliže pleistocenu od bilo kojeg drugog krajolika na svijetu.[3] Na otoku Vrangelu je živjela posljednja populacija mamuta (prije 4.000 godine izumrli posljednji primjerci).[nedostaje izvor]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Wrangel IslandArhivirana inačica izvorne stranice od 20. travnja 2013. (Wayback Machine), National Geographic magazine, svibanj 2013., str. 60.-73. (engl.) Preuzeto 21. lipnja 2013.
  2. http://whc.unesco.org/en/list/1234
  3. Vrangelov otok na stranicama Fundacije za zaštitu prirodne baštine. Posjećeno 18. veljače 2011. (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Wrangelov otok