Idi na sadržaj

Zonula

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zonula (Zinnova zonula)
Zonula ciliaris
Anatomija prednjeg dijela ljudskog oka . Lijevo su obilježeni suspenzorni (podržavajući) ligamenti.
Gornja polovina sagitalnog presjeka prednjeg dijela ljudske očne jabučice. (Zinnova zonula je vidljiva blizu centra.)
Detalji
SistemČulo vida
Identifikatori
Gray'sp.1018
Dorlands
/Elsevier
z_01/12870397
TAA15.2.05.015
FMA58838
Anatomska terminologija

Cilijarna zonula ili kratko zonula – poznata i kao Zinnova zonula, Zinnova membrana (prema Johannu Gottfriedu Zinnu) – je prsten od vlaknastih niti veze cilijarnog tijela sa kristalinim očnim sočivom oka. Ova vlakna se ponekad zajednički nazivaju suspenzorski ligamenat sočiva.[1][2][3][4]

Anatomija

[uredi | uredi izvor]

Zonule sadrže dva sloja: tanji sloj, koji leži na hijaloidnos udubini (fossa), a deblji sloj je zbir zonulskih vlakana. Zajedno, vlakna su poznati kao suspenzorni ligament očnog sočiva.[5] Zonule su promjera oko 1 -2 μ, 2mm ispred kapsule sočiva 1 mm iza ekvatora, a nastaju izdijela regiji cilijarnog epitela i prolaze dalje u uskoj vezi sa bočnom površinom cilijarnog nastavka pars plicata.

Zonule su prikopčane za kapsule očnog sočiva, 2 mm ispred i 1 mm iza ekvatorske ravni, a nastaju iz dijela polja u cilijarnogm epitelu i prolaze dalje u uskoj vezi sa bočnom površinom cilijarnog nastavka ‘’pars plicata’’.

Kada se obojene granule izmjeste iz Zinovih zonula (trenjem sa sočivom), zjenice polahko blijede. U nekim slučajevima te granule mogu začepiti kanale i dovesti do glaukoma Glaucoma pigmentosa).

Zonule su uglavnom građene od fibrilinaproteinskog vezivnog tkiva. Mutacioje u genu za fibrilin mogu uticati na pojavu Marfanovog sindroma, čije posljedice uključuju povećan rizik od dislokacije očnog sočiva.

Klinička slika

[uredi | uredi izvor]

Zinnove zonule je teško vizualizirati pomoću biomikroskopa, ali se mogu vidjeti pri izuzetnim širenjem zjenice ili ako je prisutan kolobom (rascjep) irisa ili subluksacija sočiva.[6] Izgleda da broj prisutnih zonua opada sa starošću osobe.

Dodatne slike

[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010)ː The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  4. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001): Biologija za 8. razred osnovne škole. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-396-6.
  5. ^ http://www.etsu.edu/cpah/hsci/forsman/WebVision.htm Arhivirano 17. 9. 2008. na Wayback Machine.
  6. ^ McCulloch, C (1954). "The zonule of Zinn: Its origin, course, and insertion, and its relation to neighboring structures". Transactions of the American Ophthalmological Society. 52: 525–85. PMC 1312608. PMID 13274438.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]