Prijeđi na sadržaj

Monako

Izvor: Wikipedija
Za ostala značenja, vidi Monako (razvrstavanje).
Kneževina Monako
Principauté de Monaco
Geslo"Deo Juvante"  (latinski)
"S Božjom pomoći"
Himna: "Hymne Monégasque"
Lokacija Monaka
Glavni gradMonaco (nasuprot uvriježenom mišljenju, "Monaco-Ville" je samo historijski distrikt)[1]
43°43′0″N7°25′0″E
Najveći grad
Monte Carlo
Službeni jeziciFrancuski[2] je jedini službeni jezik.
Demonim(i)Monégasque or Monegasque
VladaUstavna monarhija i kneževina
• Knez
Albert II
Didier Guillaume
• Predsjednik Nacionalnog vijeća
Thomas Brezzo (Primo !)
Nezavisnost
1297
• Ustav
1911
Površina
• Ukupno
1,95 km2 (232..)
Stanovništvo
• Procjena za 2009
32,965[3] (205th.)
• Gustoća
16.818 /km2
BDP (PPP)procjena za 2007 
• Ukupno
976 mil. $ (179..)
• Per capita
70.670 $ (50.000 €) (sredina sept. 07 proc.) (2/3.)
HDI (2003) 0.946
Greška: Pogrešan unos (16. po podacima iz 2005. godina.)
ValutaEuro (EUR)
Vremenska zonaUTC+1 (CET)
• Ljeti (DST)
UTC+2 (CEST)
Pozivni broj+377
Veb-domena.mc

Monako (franc. Monaco [monako]; službeno Kneževina Monako ili Principat Monako, franc. Principauté de Monaco), država na obali Sredozemnog mora (Azurna obala), s kopnene strane posve okružena Francuskom, nedaleko od Italije; obuhvaća 1,95 km2. Najgušće je naseljena država na svijetu i poslije Vatikana najmanja država na svijetu.

Ime Monako dolazi po riječi Monoikos (Μόνοικος), imenu koje je označavalo navodno ligursko pleme koje je na tome području živjelo u 6 stoljeću pne..

Povijest

[uredi | uredi kod]

Država je dobila ime po obližnjoj grčkoj koloniji Monoikos, koju su u 6. stoljeću pne. osnovali Feničani.

Dinastija Grimaldi vlada Monakom od 8. siječnja 1297. godine kada je François Grimaldi zauzeo tvrđavu. Jedino razdoblje kada Grimaldijevi nisu vladali Monakom je između 1793. i 1814. kada su tim teritorijem upravljali Francuzi.

Monako je bio protektorat Kraljevine Sardinije od 1815. do 1860. godine kada je Bečkim kongresom odlučena samostalnost Monaka Francusko-monegaškim ugovorom.

Francuske općine Menton i Roquebrune su bili dijelovi kneževine, dok se nisu 1848. godine proglasili slobodnim gradovima. Godine 1861. ti su gradovi priključeni Francuskoj.

Do donošenja ustava 1911. godine Monako je bio apsolutna monarhija. U lipnju 1918. godine donešen je dogovor s Francuskom kojime se ustupljuje ograničena kontrola Francuskoj nad Monakom. Odlučeno je da će Monegaška politika biti usklađena s francuskim političkim, vojnim i gospodarskim interesima.

Nedavna povijest

[uredi | uredi kod]

Knez Rainier III. je naslijedio prijestolje kneževine od svog djeda kneza Louisa II., 1949. godine. 1962. je donesen novi ustav kojime je ukinuta smrtna kazna i dodijeljeno pravo glasa ženama. 1993. godine Monako je postao član UN-a. Godine 2002., potpisan je novi ugovor s Francuskom u kojem je dogovoreno da kneževina ostane nezavisna država čak i u slučaju ako nema nasljednika dinastije. Godine 2004. kneževina je postala član Vijeća Europe.

Poslije smrti kneza Rainiera koji je umro 6. travnja 2005. prijestolje je naslijedio njegov sin Albert II..

Politika

[uredi | uredi kod]

Od ustava donesenog 1911. godine, Monako je parlamentarna monarhija s knezom na čelu države. Izvršna vlast sastoji se od ministra države (Ministre d'État) koji presjeda vladom sastavljenom od šest članova. Ministar države je francuski građanin kojeg odabire knez između kandidata koje predloži francuska vlada. Od 1962. godine, uz kneza državom vlada i parlament koji se sastoji od 24 zastupnika. Zastupnici se biraju na mandat od pet godina. Za lokalna pitanja se brine Conseil communal koji se satoji od 15 članova.

Četvrti

[uredi | uredi kod]

Monako je podjeljen na 6 četvrti:

  • Monaco-Ville, stari grad,
  • La Condamine, lučka zona i tržnica,
  • Monte-Carlo, stambena zona i casino,
  • Fontvieille, nova četvrt uz more,
  • Le Larvotto, plaže,
  • Les Moneghetti, sjeverozapadna stambena zona.

Zemljopis

[uredi | uredi kod]
Karta Monaka

Kneževina Monako je druga najmanja nezavisna država na svijetu (manji je samo Vatikan).

Nalazi se na obali Sredozemnog mora, 18 km udaljena od Nice i 12 km od talijanske granice, u potpunosti je okružena Francuskom.

Temparatura varira od prosječnih 8 °C u siječnju i veljači do prosječnih 26 °C u srpnju i kolovozu.

Gospodarstvo

[uredi | uredi kod]

Glavni izvor prihoda Monaka je turizam, svake godine veliki broj turista privlači Kasino i ugodna klima.

Građanima kneževine država ne ubire porez, zbog čega u državi živi veliki broj ljudi koji nastoje izbjeći oporezivanje. Monako nije član Europske unije, ali je vrlo povezan s EU carinskom unijom s Francuskom. Kneževina je izborila pravo izdavanja svojih vlastitih kovanica eura.

Stanovništvo

[uredi | uredi kod]
Pogled na Monaco-Ville

U kneževini živi 30 000 stranih stanovnika, 30 000 privremenih stranih radnika i 7600 domaćeg stanovništva (2004).

Većinu stanovništva čine Francuzi, njih 47%, dok domaće stanovništvo (Monegaski) i Talijani čine 16% stanovništva. Ostalih 21% čine pripadnici nekih od 15 raznih nacionalnih skupina koji žive u Monaku. Službeni jezik je francuski, ali također su rasprostranjeni talijanski i engleski zajedno s lokalnim monegaškim jezikom.

Službena religija je katoličanstvo, a ustav jamči slobodu vjere pripadnicima drugih religija.

Etničke grupe

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Etničke grupe Monaka

Kultura

[uredi | uredi kod]

Lokalni monegaški jezik se predaje u školama uz francuski.

Muzeji

[uredi | uredi kod]

Sport

[uredi | uredi kod]

U kneževini se održava i VN Monaka Formule 1.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „History & Heritage”. Vijeće vlčade. Arhivirano iz originala na datum 2008-03-01. Pristupljeno 22. 05. 2008. 
  2. „Constitution de la Principauté”. Vijeće vlade. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-27. Pristupljeno 22. 05. 2008. 
  3. Monaco Arhivirano 2009-03-11 na Wayback Machine-u at The World Factbook

Povezano

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]