Idi na sadržaj

Burkittov limfom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Burkittov limfom
(Burkittov tumor)
(Maligni limfom Burkittovog tipa)
Burkitt lymphoma, touch prep, Wright stain
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10C83.7
ICD-9200.2
ICD-O:M9687/3
OMIM113970
DiseasesDB1784
MedlinePlus001308
eMedicinemed/256
MeSHD002051

Burkittov limfom je rak limfnog sistema, posebno B-limfocita koji se nalaze u germinalnom centru. Ime je dobio po Denisu Parsonsu Burkitu, irskom hirurgu koji je prvi opisao bolest 1958. dok je radio u ekvatorskoj Africi.[1][2] Ukupna stopa izlječenja za Burkittov limfom u razvijenim zemljama je oko 90%, a gora je u zemljama s niskim prihodima. Burkittov limfom je neuobičajen kod odraslih, kod kojih ima lošiju prognozu.[3]

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]
Sedmogodišnji dečak iz Nigerije sa višemjesečnom historijom otoka vilice koji je liječen antibioticima: Tumor je bio ulcerisan i dreniran.
Slika usta pacijenta sa Burkittovim limfomom na kojoj se vidi poremećaj zuba i djelomična opstrukcija disajnih puteva

Burkittov limfom može se podijeliti u tri glavne kliničke varijante: endemski, sporadični i varijante povezane s imunodeficijencijom.[3]

  • Endemska varijanta (takođe zvana "afrička varijanta") najčešće se javlja kod djece koja žive u endemskim regijama svijeta prema malariji (npr. ekvatorska Afrika, Brazil i Papua Nova Gvineja).[4] Infekcija Epstein–Barrovim virusom (EBV) nalazi se u gotovo svih pacijenata. Vjeruje se da hronična malarija smanjuje otpornost na EBV, omogućavajući mu da se zadrži. Bolest karakteristično zahvata vilicu ili druge kosti lica, distalni dio ileuma, cekum, jajnike, bubrege ili dojke.
  • Sporadični tip Burkittovog limfoma (također poznat kao "neafrički") najčešća je varijanta, koja se nalazi na mjestima gdje malarija nije holoendemska. Tumorske ćelije imaju sličan izgled ćelijama raka klasičnog endemskog Burkitovog limfoma. Sporadični limfomi su rijetko povezani s Epstein-Barr virusom.[5] Ne-Hodgkinov limfom, koji uključuje Burkittov limfom, čini 30-50% dječjih limfoma. Vilica je rjeđe zahvaćena u odnosu na endemsku varijantu. Ileocekumska regija je uobičajeno mjesto zahvaćenosti.
  • Burkittov limfom povezan s imunodeficijencijom obično je povezan sa infekcijom HIVa[6] ili se javlja kod pacijenata nakon transplantacije koji uzimaju imunosupresivne lijekove. Burkitov limfom može biti jedna od bolesti povezanih sa inicijalnom manifestacijom AIDS-a.

Prema morfologiji (tj. mikroskopskom izgledu) ili imunofenotipu, gotovo je nemoguće razlikovati ove tri kliničke varijante. Burkittov limfom povezan s imunodeficijencijom može pokazati više plazmacitnog izgleda ili više pleomorfizma, ali ove karakteristike nisu specifične.

Burkittov limfom se obično povezuje sa infekcijama B-ćelija limfocita sa Epstein-Barrovim virusom (EBV) i u tim slučajevima se smatra jednim od oblika Epstein-Barr virusno vezane limfoproliferativne bolesti. Endemska varijanta Burkittovog limfoma (eBL) je u gotovo svim slučajevima povezana s EBV infekcijom.[7] Međutim, sporadična varijanta, koja pogađa oko 1.200 osoba godišnje u SAD-u,[7] povezana je s virusom u samo 10-15% slučajeva.[3][8] Varijanta Burkittovog limfoma povezana s imunodeficijencijom pogađa 30-40% osoba sa virusom ljudske imunodeficijencije (HIV), izazvanim AIDS[9] i rijetki slučajevi pacijenata koji su primili koštanu srž ili drugu transplantaciju organa; u posljednjim slučajevima, pogođeni su gotovo uvijek primali intenzivnu hemoterapiju i stoga su imunodeficijentni.[3] Oko 30% osoba sa varijantom imunodeficijencije zaraženo je EBV-om.[10] Činjenica da neki slučajevi Burkittovog limfoma ne uključuju EBV dopušta da mnogi nisu uzrokovani i/ili promovirani EBV-om, tj. virus može biti nedužan putnički virus u ovim slučajevima. Međutim, gotovo sveprisutno prisustvo virusa u epidemijskoj varijanti Burkittovog limfoma sugerira da doprinosi razvoju i/ili napredovanju ove varijante.[11] Pregled mutacija nedavno je našao razlike između tumora sa i bez infekcije EBV, osnažujući dokaze o ulozi virusa u limfomagenezi.[12]

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]
Burkittov limfom u biopsiji bubrega.
Izgled prtesjeka Burkittov limfoma pod visokim povećanjem, sa izgledom "zvjezdanog neba" (boja H&E)

Genetika

[uredi | uredi izvor]

Sve tipove Burkittovog limfoma karakterizira disregulacija gena c-myc pomoću jedne od tri hromosomske translokacijes.[13] Ovaj gen nalazi se na hromosomu 8, regija 8q24.

  • Najčešća varijanta je t(8;14)(q24;q32), koja se javlja u oko 85% slučajeva.[13] Ovo uključuje i gene c-myc i IGH@. Identificirana je i varijanta sa trosmjernom translokacijom, t(8;14;18).[14]

Rijetka varijanta je na t(2;8)(p12;q24).[15] Ovo uključuje IGK@ i c-myc.

  • Još jedna rijetka varijanta je t(8;22)(q24;q11),[15] uključujući IGL@ i c-myc.

U kombinaciji, dvije manje uobičajene translokacije, t(2;8)(p12;q24) i t(8;22)(q24;q11), čine preostalih 15% slučajeva koji nisu uzrokovani translokacijama t(8;14) )(q24;q32).[13]

Imunologija

[uredi | uredi izvor]

Ćelije Burkitovog limfoma normalno eksprimiraju molekule HLA klase I, kao i neke komplekse HLA klase II; međutim, CD4+ T-ćelije nisu pravilno aktivirane. BL ćelije eksprimiraju samo EBNA 1, slabo antigenski antigen povezan sa EBV-om, koji je u stanju da izbjegne prezentaciju HLA klase I, čime izbjegne imunski odgovor. EBNA 1 može se predstaviti preko molekula HLA klase II, ali put HLA klase II nije u stanju da aktivira CD4+ T-ćelije. [16]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Svojstva malignih B-ćelija

[uredi | uredi izvor]

Normalne B-ćelije germinalnog centra imaju preuređene gene teškog i lahkog lanca imunoglobulina, a svaka izolovana B-ćelija poseduje jedinstveno preuređenje IgH gena. Budući da su Burkittov limfom i drugi B-ćelijski limfomi klonski proliferativni procesuirani, pretpostavlja se da sve tumorske ćelije jednog pacijenta imaju identične IgH gene. Kada se DNK tumorskih ćelija analizira pomoću elektroforeze, može se pokazati klonska traka, jer će se identični IgH geni pomjeriti na istu poziciju. Naprotiv, kada se istom tehnikom analizira normalni ili reaktivni limfni čvor, vidjet će se razmaz, a ne posebna traka. Ova tehnika je korisna jer je ponekad teško razlikovati benigne reaktivne procese (npr. infektivna mononukleoza) i maligni limfom.

Mikroskopija

[uredi | uredi izvor]

Tumor se sastoji od slojeva monotone (tj. slične veličine i morfologije) skupine limfoidnih ćelija srednje veličine sa visokom proliferativnom i apoptotskom aktivnošću. Pod snažnim mikroskopskim povećanjem, uočen je izgled "zvjezdanog neba" [17] zbog raspršenih makrofaga opterećenih makrofaga (makrofaga koji sadrže mrtve apoptotske tumorske ćelije). Stari opisni izraz "mala necijepana ćelija" je pogrešan. Tumorske ćelije su uglavnom srednje veličine (tj. veličine tumorskih jedara sličnoj onoj histiocita ili endotelnih ćelija). "Male necijepane ćelije" upoređuju se sa "velikim necijepanim ćelijama" normalnih limfocita germinativnog centra. Tumorske ćelije imaju male količine bazofilne citoplazme sa tri do četiri mala jedra. Obris ćelijske mreže se obično čini kvadratastim.

Imunohistohemija

[uredi | uredi izvor]

Tumorske ćelije kod Burkittovog limfoma općenito snažno eksprimiraju markere diferencijacije B-ćelija (CD20, CD22, CD19), kao i CD10 i BCL6. Tumorske ćelije su općenito negativne na BCL2 i TdT. Visoku mitotsku aktivnost Burkittovog limfoma potvrđuje gotovo 100% ćelija koje su pozitivno obojene na Ki67.[18]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Općenito, prva linija liječenja Burkittovog limfoma je hemoterapija. Neki od ovih režima su: GMALL-B-ALL/NHL2002 protokol, modifikovani Magrathov režim (R-CODOX-M/IVAC).[19] COPADM,[20] hiper-CVAD,[21] i režim raka i leukemije Grupe B (CALGB) 8811[21] mogu biti povezani s rituksimabom.[21][22] Kod starijih pacijenata, liječenje može biti prilagođeno dozi EPOCH-a sa rituksimabom.[23]

Efekti hemoterapija, kao i kod svih tipova raka, zavise od vremena postavljanja dijagnoze. Kod brže rastućih karcinoma, kao što je Burkittov limfom, rak zapravo reagira brže nego kod sporijeg raka. Ova brza reakcija na hemoterapiju može biti opasna za pacijenta, jer se može pojaviti fenomen nazvan "sindrom tumorske lize". Tokom procesa, neophodni su pažljivo praćenje pacijenta i odgovarajuća hidratacija. Budući da Burkittov limfom ima veliku sklonost širenju na centralni nervni sistem (limfomski meningitis), intratekna hemoterapija metotreksatom i/ili ARA-C i/ili prednizolonom daje se zajedno sa sistemskom hemoterapijom.

Hemoterapija

Ostali tretmani za Burkittov limfom uključuju imunoterapiju, transplantaciju koštane srži, transplantaciju matičnih ćelija, operaciju za uklanjanje tumora i radioterapiju.

Prognoza

[uredi | uredi izvor]

Ukupna stopa izlječenja za Burkittov limfom u razvijenim zemljama je oko 90%, ali je lošija u zemljama s niskim prihodima. Burkittov limfom je neuobičajen kod odraslih, gdje ima lošiju prognozu.[3]

U 2006. godini, tretman sa EPOCH prilagođenom dozom s rituksimabom pokazao je obećavajuće početne rezultate u maloj seriji pacijenata (n=17), sa stopom odgovora od 100% i 100% ukupno preživljavanje i preživljavanje bez progresije nakon 28 mjeseci (srednja vrijednost praćenja).[25]

Epidemiologija

[uredi | uredi izvor]

Od svih kancerq koji zahvataju istu klasu krvnih zrnaca, 2,3% slučajeva je Burkittov limfom.[26]Infekcija Epstein-Barrvim virusom je u snažnoj korelaciji s ovim karcinomom.[27]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ synd/2511 na Who Named It?
  2. ^ Burkitt D (1958). "A sarcoma involving the jaws in African children". The British Journal of Surgery. 46 (197): 218–23. doi:10.1002/bjs.18004619704. PMID 13628987. S2CID 46452308.
  3. ^ a b c d e Molyneux E, Rochford R, Griffin B, Newton R, Jackson G, Menon G, Harrison C, Israels T, Bailey S (April 2012). "Burkitt's lymphoma" (PDF). The Lancet. 379 (9822): 1234–1244. doi:10.1016/S0140-6736(11)61177-X. PMID 22333947. S2CID 39960470.
  4. ^ Dojcinov, SD; Fend, F; Quintanilla-Martinez, L (7 March 2018). "EBV-Positive Lymphoproliferations of B- T- and NK-Cell Derivation in Non-Immunocompromised Hosts". Pathogens (Basel, Switzerland). 7 (1): 28. doi:10.3390/pathogens7010028. PMC 5874754. PMID 29518976.
  5. ^ Brady G, MacArthur GJ, Farrell PJ (December 2007). "Epstein–Barr virus and Burkitt lymphoma". Journal of Clinical Pathology. 60 (12): 1397–1402. doi:10.1136/jcp.2007.047977. PMC 2095571. PMID 18042696.
  6. ^ Bellan C, Lazzi S, De Falco G, Nyongo A, Giordano A, Leoncini L (March 2003). "Burkitt's lymphoma: new insights into molecular pathogenesis". J. Clin. Pathol. 56 (3): 188–92. doi:10.1136/jcp.56.3.188. PMC 1769902. PMID 12610094.
  7. ^ a b Casulo C, Friedberg J (September 2015). "Treating Burkitt Lymphoma in Adults". Current Hematologic Malignancy Reports. 10 (3): 266–71. doi:10.1007/s11899-015-0263-4. PMID 26013028. S2CID 21258747.
  8. ^ Vockerodt M, Yap LF, Shannon-Lowe C, Curley H, Wei W, Vrzalikova K, Murray PG (January 2015). "The Epstein-Barr virus and the pathogenesis of lymphoma". The Journal of Pathology. 235 (2): 312–22. doi:10.1002/path.4459. PMID 25294567. S2CID 22313509.
  9. ^ Dojcinov SD, Fend F, Quintanilla-Martinez L (March 2018). "EBV-Positive Lymphoproliferations of B- T- and NK-Cell Derivation in Non-Immunocompromised Hosts". Pathogens (Basel, Switzerland). 7 (1): 28. doi:10.3390/pathogens7010028. PMC 5874754. PMID 29518976.
  10. ^ Navari M, Etebari M, De Falco G, Ambrosio MR, Gibellini D, Leoncini L, Piccaluga PP (2015). "The presence of Epstein-Barr virus significantly impacts the transcriptional profile in immunodeficiency-associated Burkitt lymphoma". Frontiers in Microbiology. 6: 556. doi:10.3389/fmicb.2015.00556. PMC 4462103. PMID 26113842.
  11. ^ Rezk SA, Zhao X, Weiss LM (September 2018). "Epstein-Barr virus (EBV)-associated lymphoid proliferations, a 2018 update". Human Pathology. 79: 18–41. doi:10.1016/j.humpath.2018.05.020. PMID 29885408.
  12. ^ Grande, Bruno M.; Gerhard, Daniela S.; Jiang, Aixiang; Griner, Nicholas B.; Abramson, Jeremy S.; Alexander, Thomas B.; Allen, Hilary; Ayers, Leona W.; Bethony, Jeffrey M.; Bhatia, Kishor; Bowen, Jay; Casper, Corey; Choi, John Kim; Culibrk, Luka; Davidsen, Tanja M.; Dyer, Maureen A.; Gastier-Foster, Julie M.; Gesuwan, Patee; Greiner, Timothy C.; Gross, Thomas G.; Hanf, Benjamin; Harris, Nancy Lee; He, Yiwen; Irvin, John D.; Jaffe, Elaine S.; Jones, Steven J. M.; Kerchan, Patrick; Knoetze, Nicole; Leal, Fabio E.; Lichtenberg, Tara M.; Ma, Yussanne; Martin, Jean Paul; Martin, Marie-Reine; Mbulaiteye, Sam M.; Mullighan, Charles G.; Mungall, Andrew J.; Namirembe, Constance; Novik, Karen; Noy, Ariela; Ogwang, Martin D.; Omoding, Abraham; Orem, Jackson; Reynolds, Steven J.; Rushton, Christopher K.; Sandlund, John T.; Schmitz, Roland; Taylor, Cynthia; Wilson, Wyndham H.; Wright, George W.; Zhao, Eric Y.; Marra, Marco A.; Morin, Ryan D.; Staudt, Louis M. (21 March 2019). "Genome-wide discovery of somatic coding and noncoding mutations in pediatric endemic and sporadic Burkitt lymphoma". Blood. 133 (12): 1313–1324. doi:10.1182/blood-2018-09-871418. PMC 6428665. PMID 30617194.
  13. ^ a b c Hoffman, Ronald (2009). Hematology : basic principles and practice (PDF) (5th izd.). Philadelphia, PA: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 1304–1305. ISBN 978-0-443-06715-0.
  14. ^ Liu D, Shimonov J, Primanneni S, Lai Y, Ahmed T, Seiter K (2007). "t(8;14;18): a 3-way chromosome translocation in two patients with Burkitt's lymphoma/leukemia". Mol. Cancer. 6 (1): 35. doi:10.1186/1476-4598-6-35. PMC 1904237. PMID 17547754.
  15. ^ a b Smardova J, Grochova D, Fabian P, et al. (October 2008). "An unusual p53 mutation detected in Burkitt's lymphoma: 30 bp duplication". Oncol. Rep. 20 (4): 773–8. doi:10.3892/or_00000073. PMID 18813817.
  16. ^ God, Jason; Haque, Azizul. "Burkitt Lymphoma: Pathogenesis and Immune Evasion". Hindawi. Journal of Oncology. Pristupljeno 17 November 2021.
  17. ^ Fujita S, Buziba N, Kumatori A, Senba M, Yamaguchi A, Toriyama K (May 2004). "Early stage of Epstein–Barr virus lytic infection leading to the "starry sky" pattern formation in endemic Burkitt's lymphoma". Arch. Pathol. Lab. Med. 128 (5): 549–52. doi:10.5858/2004-128-549-ESOEVL. PMID 15086279. Arhivirano s originala, 2. 5. 2020. Pristupljeno 16. 1. 2022.
  18. ^ Steven H Swerdlow (2008). WHO classification of tumours of haematopoietic and lymphoid tissues. World Health Organization classification of tumours. Lyon, France : International Agency for Research on Cancer. ISBN 978-92-832-2431-0.
  19. ^ Barnes, J.A.; LaCasce2, A.S; Feng, Y.; et al. (2011). "Evaluation of the addition of rituximab to CODOX-M/ IVAC for Burkitt's lymphoma: a retrospective analysis". Annals of Oncology. 22 (8): 1859–64. doi:10.1093/annonc/mdq677. PMID 21339382.
  20. ^ Miles, Rodney R.; Arnold, Staci; Cairo, Mitchell S. (2012). "Risk factors and treatment of childhood and adolescent Burkitt lymphoma/leukaemia". British Journal of Haematology. 156 (6): 730–743. doi:10.1111/j.1365-2141.2011.09024.x. PMID 22260323. S2CID 6418151.
  21. ^ a b c "Burkitt Lymphoma and Burkitt-like Lymphoma: Practice Essentials, Background, Etiology and Pathophysiology". 29 June 2017. Pristupljeno 19 March 2018 – preko eMedicine. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  22. ^ http://www.bhs.be/frontend/files/userfiles/files/Guidelines/Burkitts_Lymphoma_2015.pdf
  23. ^ Wyndham H. Wilson; Kieron Dunleavy; Stefania Pittaluga; Upendra Hegde; Nicole Grant; Seth M. Steinberg; Mark Raffeld; Martin Gutierrez; Bruce A. Chabner; Louis Staudt; Elaine S. Jaffe; John E. Janik (2008). "Phase II Study of Dose-Adjusted EPOCH-Rituximab in Untreated Diffuse Large B-cell Lymphoma with Analysis of Germinal Center and Post-Germinal Center Biomarkers". Journal of Clinical Oncology. 26 (16): 2717–2724. doi:10.1200/JCO.2007.13.1391. PMC 2409217. PMID 18378569.
  24. ^ Yustein JT, Dang CV (2007). "Biology and treatment of Burkitt's lymphoma". Curr. Opin. Hematol. 14 (4): 375–81. doi:10.1097/MOH.0b013e3281bccdee. PMID 17534164. S2CID 8778208.
  25. ^ Dunleavy, Kieron; Pittaluga, Stefania; Janik, John; Grant, Nicole; Shovlin, Margaret; Little, Richard; Yarchoan, Robert; Steinberg, Seth; Jaffe, Elaine S.; Wilson, Wyndham H. (16 November 2006). "Novel Treatment of Burkitt Lymphoma with Dose-Adjusted EPOCH-Rituximab: Preliminary Results Showing Excellent Outcome". Blood. 108 (11): 2736. doi:10.1182/blood.V108.11.2736.2736. Pristupljeno 19 March 2018 – preko www.bloodjournal.org.
  26. ^ Turgeon, Mary Louise (2005). Clinical hematology: theory and procedures. Hagerstown, MD: Lippincott Williams & Wilkins. str. 283. ISBN 0-7817-5007-5. Frequency of lymphoid neoplasms. (Source: Modified from WHO Blue Book on Tumour of Hematopoietic and Lymphoid Tissues. 2001, p. 2001.)
  27. ^ Pannone, Giuseppe; Zamparese, Rosanna; Pace, Mirella; Pedicillo, Maria; Cagiano, Simona; Somma, Pasquale; Errico, Maria; Donofrio, Vittoria; Franco, Renato; De Chiara, Annarosaria; Aquino, Gabriella; Bucci, Paolo; Bucci, Eduardo; Santoro, Angela; Bufo, Pantaleo (2014). "The role of EBV in the pathogenesis of Burkitt's Lymphoma: an Italian hospital based survey". Infectious Agents and Cancer. 9 (1): 34. doi:10.1186/1750-9378-9-34. ISSN 1750-9378. PMC 4216353. PMID 25364378.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Commons logo
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Burkittov limfom
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Burkittov_limfom&oldid=3427735"