James I Stuart
| James I Stuart | |
|---|---|
| |
| Portret Jamesa od slikara Daniela Mytensa | |
| Kralj Engleske, Škotske i Irske | |
| Vladavina | 24. jul 1567. - 27. mart 1625. |
| Prethodnik | Elizabeta I. |
| Nasljednik | Charles II |
| Supruga | Anne Danska |
| Djeca | Henry Frederick, princ od Walesa,
Elizabeth Stuart, kraljica Češke i Charles I Stuart |
| Dinastija | Stuart |
| Otac | Henry Stuart, lord Darnleya |
| Majka | Mary, kraljica Škota |
| Rođenje | 19. jun 1566. Dvorac u Edinburghu |
| Smrt | 27. mart 1625. Palača Theobald, London |
| Pokop | 1. august 1714. |
James I. (Edinburgh, Škotska, 19. jun 1566. – Palača Theobald, Engleska, 27. mart 1625., bio je engleski, škotski i irski kralj, i prvi monarh iz Dinastije Stuart.
James je bio uspješan škotski vladar ali je vladajući u Engleskoj doživio poteškoće. Zbog svoje sklonosti autokratskom vladanja i dovođenju na dvor svojih miljenika, sa kojima je imao vrlo intimne odnose, a zbog čega se sumnjalo da je homoseksualac James je bio prilično nepopularan engleski vladar. Zbog svoje nesposobnosti u upravljanju financijama dolazio je tijekom vladavine u sukobe sa parlamentom i stvorio temelje za građanski rat koji je nastupio tijekom vladavine njegova sina Charles I. Tijekom njegove vladavine vlast je bila relativno stabilna, a vjerska politika do 1605. godine tolerantna. Bio je jedan od najintelektualnijih engleskih vladara koji je nastavio tolerantnu Elizabetinu politiku u znanosti i umjetnosti. Sam James je bio nadaren znanstvenik te je i sam napisao mnoga znanstvena djela. U šali su mu dali epitet «najmudrija budala u kršćanskom svijetu».
James je bio sin jedinac škotske kraljice Marije I. i njezinog drugog supruga, Henryja Stuarta, vojvode od Albanyja, znanog kao Lord Darnley. Bio je praunuk Margarete Tudor, sestre engleskog kralja Henrika VIII.. Rodio se 19. lipnja 1566 u dvorcu Edinburgh i kao jedini Marijin sin postao je i zakoniti nasljednik škotske krune. Puno ime mu je Charles James, u čast njegovom kumu francuskom kralju Karlu IX..
Jamesova majka Marija I. i njezin suprug bili su katolici te su se tijekom vladavine suočili sa ustankom protestanatskog plemstva. Tijekom ustanka Jamesov otac Lord Darnley udružio se sa buntovnicima te ubio Marijinog osobnog tajnika Davida Rizzia.
Jamesov otac Lord Darnley bio je ubijen 10. veljače 1567. u Edinburghu, vjerojatno iz osvete zbog smrti kraljičinog tajnika Rizzia. Jamesova majka Marija ubrzo se u svibnju 1567. udala za Jamesa Hepburna, grofa od Bothwella koji je bio pod sumnjom da je počinio ubojstvo Jamesova oca. Nju je to učinilo krajnje nepopularnom pa su je protestantske pristalice u mjesecu lipnju 1567. zarobili i zatočili. U zatočeništvu je Marija I. bila 24. srpnja 1567. prisiljena abdicirati u korist Jamesa koji je u to vrijeme još bio jednogodišnje dijete.
James je u Stirlingu okrunjen kao škotski kralj James VI. 29. srpnja 1567. u dobi od 13 mjeseci. Jamesova majka Marija bila je 19. svibnja 1568. prisiljena napustiti Škotsku i izbjeći u Englesku gdje je ju je engleska kraljica Elizabeta I. ubrzo dala zatočiti. Kasnije, nakon osamnest godina od zatočenja Marija je zbog sudjelovanja u zavjeri Babington koja je htjela srušiti Elizabetu I. osuđena zbog izdaje i 8. veljače 1587. na osobito okrutan način pogubljena odrubljivanjem glave.
Kako je Marijinom abdikacijom pobijedilo protestantsko plemstvo, James je odrastao i odgajan je u protestantskom duhu. Tijekom Jamesovog djetinjstva i mladosti Škotskom je u njegovo ime vladalo nekoliko regenata. Za njegovo obrazovanje bio je zadužen škotski povjesničar i pjesnik George Buchanan uz kojega je James stekao izvrsno obrazovanje.
Kada je posljednji Jamesov regent Lord Morton bio 1581. ubijen, James je sam, sa petnaest godina, preuzeo vlast. Tijekom samostalne vladavine u Škotskoj najveći izazov mu je bio ustanak katoličkog plemstva 1588. godine. On je doveo do jačanja protestantske Škotske crkve ali i do tolerantnog odnosa prema katoličkim buntovnicima budući da se James bojao izazivanja mogućih vjerskih sukoba u susjednoj Engleskoj u kojoj je Elizabeta I. vodila tolerantnu vjersku politiku. 1600. godine formirana je od strane grofa Gowriea katolička zavjera protiv Jamesa, no zavjera je završila neuspješno pa su zavjerenici smaknuti.
Sklapanjem ugovora iz Berwicka 1586. godine između Škotske i Engleske kojim su se te dvije zemlje svojim savezništvom htjele osigurati od eventualnog napada od strane katoličkih zemalja, James i kraljica Elizabeta I. postali su saveznici. Premda je zakonski i odlukom kralja Henrika VIII. (koji se bojao da Škoti ne preuzmu englesko proijestolje) Jamesova prabaka, starija sestra Henrika VIII., Margareta Tudor, bila isključena od nasljeđivanja krune, James je istakao svoje pravo na nasljedstvo engleske krune, jer je bio Elizabetin najbliži živući rođak.
Kako je Jamesova majka i bivša škotska kraljica Marija, zbog sudjelovanja u zavjeri Babington smaknuta 8. veljače 1587. James je zakonski postao presumirani nasljednik (Heir Presumptive) što je podrazumijevalo da će James postati nasljednik ukoliko se do smrti nasljeđivanoga ne pojavi netko sa jačim pravom nasljedstva.
Nakon Marijinog smaknuća u Škotskoj je opao utjecaj katoličkog plemstva, a položaj protestanata dodatno je ojačan i Jamesovim vjenčanjem protestantice Ane od Danske i Norveške, kćerke danskog i norveškog kralja Fridrika II. 23. studenog 1589. u Oslu.
Ana je rodila osmoro djece od kojih je preživjelo samo troje: sin Henrik koji je umro od tifusa, sin Charles I koji je kasnije naslijedio krunu i kći Elizabeta, kasnija kraljica Češke.
Vraćajući se brodom sa vjenčanja iz Norveške James je prisustvovao suđenju nekolicini ljudi koji su bili optuženi da su čarolijom i vradžbinama digli oluiu koja je trebala potopiti kraljevski brod. Kako je u to vrijeme James bio opsjednut demonima, te i sam napisao raspravu o demonologiji, u tome periodu je u Škotskoj mnogo osoba bilo osuđeno na smrt zbog vještičarenja.
Nakon smrti engleske kraljice Elizabete I. 24. ožujka 1603. sastalo se kraljevsko vijeće koje je trebalo odlučiti tko će naslijediti englesku krunu. Isto je donijelo odluku da će James, kako najbliži rođak pokojne kraljice Elizabete I. naslijediti krunu. James i njegova supruga Ana su okrunjeni za kralja i kraljicu Engleske dana 25. srpnja 1603. u Westminsterskoj opatiji. Škotska i Engleska ostale su zasebne države u personalnoj uniji. Tek su se kasnije 1707., Zakonom o uniji (Act of Union) stopile u jedinstvenu državu, Kraljevinu Veliku Britaniju.
20. listopada 1604. James se proglasio kraljem Velike Britanije. Time je postao prvi vladar koji je to učinio, iako Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije nije nastalo do 1707. godine.
James je vladajući u Škotskoj navikao na prilično bojažljiv i poslušan škotski parlament koji nije previše utjecao na Jamesovu vlast. No engleski parlament imao je puno veću moć nego škotski i svojim je utjecajem u mnogo navrata znao utjecati na vladavinu monarha. Kako je James u Škotskoj navikao na svoj apsolutistički način vladavine neprekidno je dolazio u sukob s parlamentom što je dijelom i obilježilo njegovu vladavinu u Engleskoj.
Prije nego je postao vladar Engleske James je napisao svoje djelo «Istinski zakon slobodnih monarhija» u kojem je isticao božansko pravo kraljeva na vladavinu a koje je potjecalo od samih kršćanskih apostola što je govorilo u prilog njegovim apsolutisttičkim opredjeljenjima kao vladara.
Česti sukobi sa parlamentom događali su se iz mnogih razloga. 1605. James je nametnuo carinske pristojbe bez parlamentarnog pristanka. Nakon toga, godine 1606. Parlament nije htio usvojiti Jamesov prijedlog koji bi omogućio slobodnu trgovinu između Engleske i Škotske. Uslijed mnogih sukoba koji su kulminirali 1611. oko novog načina oporezivanja i punjenja sve praznije kraljevske blagajne James je iste godine raspustio parlament.. Kuriozitet je da je James, da bi napunio praznu državnu blagajanu, uveo praksu plaćanja plemićkih titula pa je tako titula baruneta koštala 1.080 funti, titula baruna oko 5.000 funti, titula vikonta oko 10.000 funti, a titula grofa oko 20.000 funti. Uslijed toga naglo se povećao broj plemića za razliku od vremena Elizabetine vladavine.
Kada je Jamesu umro glavni kraljevski savjetnik 1612. godine on se sam uključio u političku borbu sa parlamentom. U to doba zbog njegove loše financijske politike kraljevska blagajna je bila prazna pa je James 1614. pozvao novoizabrani parlament da izglasa nametanje novih poreza. I ovaj parlament oglušio se na kraljeve zahtjeve te nije htio ozakoniti njegove prijedloge pa je James bio ponovno prisiljen raspustiti ga. Nakon toga James je vladao bez parlamenta sedam godina.
Čim je James stupio na englesko prijestolje suočio se sa vjerskim sukobima u Engleskoj. Puritanci su peticijom od njega zahtijevali reformu Anglikanske crkve. James je djelomično pristao na njihove zahtjeve tako što je autorizirao novi službeni prijevod Biblije koja je kasnije bila poznata kao Biblija kralja Jamesa iz 1611.
Godine 1605. Grupa katoličkih ekstremista pod vodstvom Roberta Catesbyja urotili su se protiv Jamesa u tzv. "Izdaju prahom" te imali namjeru izazvati eksploziju u parlamentu te time izvršiti atentat na Jamesa. Zavjera je bila raskrinkana a svi njezini sudionici smaknuti.
Posljednje godine Jamesove vladavine protekle su u daljnjim sukobima sa parlamentom a obilježilo ih je nekoliko događaja među kojima se naričito ističe slučaj Francisa Bacona koji je u to doba bio ministar pravosuđa te je bio optužen za korupciju zbog prodaje titula. Parlament koji je sa Jamesom bio u sukobu osudio je Bacona te je isti zatočen. James se nije suprotstavio vjerujući da će time umiriti opoziciju. No na kraju ga je James sam morao osloboditi iz zatočeništva i pomilovati.
1618. započeo je u Europi veliki sukob između protestanata i katolika nazvan Tridesetogodišnji rat. James je bio prisljen uključiti se u rat na protestantskoj strani i to stajući uz svoga zeta Fridrika (u kratkom periodu kralja Češke), a i zbog položaja Engleske kao najveće protestantske države u Europi. Iz toga razloga je u parlamentu izbio novi spor oko većih novčanih izdvajanja radi vojne pomoći Jamesovom zetu Fridriku. Kako je parlament uskratio Jamesu pomoć uvjetujući to napuštanjem sporazuma sa Španjolskom, on ga je opet raspustio.
Već početkom svoje vladavine godine 1604. James je sa Španjolskom sklopio Londonski sporazum kojim je završio dvadesetogodišnji rat između dviju zemalja. Kako je potkraj svoje vladavine bio suočen s težim financijskim poteškoćama James je pokušao ući u savez sa katoličkom Španjolskom tako što je jedinog sina i nasljednika Charlesa pokušao oženiti kćerkom kralja Španjolske, vjerujući da će mu to donijeti financijske koristi. Ta ženidba donijela mu je dodatnu nepopularnost u narodu, plemstvu i protestantskim krugovima. Naime, 1623., vojvoda od Buckinghama i Jamesov sin Charles, princ od Walesa, otputovali su u Madrid u pokušaju da osiguraju brak između Charlesa i španjolske princeze. Španjolski dvor je od njih tražio da Charles primi katoličku vjeru. Englesko izaslanstvo vratilo se nazad poniženo. Zatražen je rat sa Španjolskom koji si James, zbog financijskih razloga, nije mogao priuštiti.
Kraljica Anne umrla je 4. marta 1619. i pokopana je u Westminsterskoj opatiji. James je u starosti obolio od senilnosti, ali je ipak do svoje smrti držao poluge vlasti u svojim rukama te nije dozvoljavao rat za Španjolskom. Umro je u Palači Theobald 27. marta 1625. Naslijedio ga je sin Charles I.
.svg?lang=sh)
Kralj James I. dizajnirao je prvu zastavu personalne unije Engleske i Škotske kombinirajući engleski crveni križ svetog Jurja i škotski bijeli križ svetog Andrije u jedinstvenu zastavu koja je preteča i osnova današnje zastave Ujedinjenog kraljevstva.
- James I. na BBC History
- Kratka biografija
| Prethodnik: | Kralj Engleske | Nasljednik: |
| Elizabeta I. | Charles I Stuart |