Duncan I od Škotske
| Duncan I | |
|---|---|
| |
| Vladavina | 1034–1040 |
| Prethodnik | Malcolm II |
| Nasljednik | Macbeth |
| Suprug/a | Suthen |
| Potomstvo | Malcolm III, kralj Albe Donald III, kralj Albe Máel Muire, earl od Atholla |
| Kuća | Dunkeld |
| Otac | Crinan od Dunkelda |
| Majka | Bethoc |
| Umro/la | 14. 8. 1040.[1] Pitgaveny, kraj Elgina |
Donnchad mac Crinain (moderni gelski: Donnchadh mac Crìonain;[2] angliciziran kao Duncan I, te s nadimkom An t-Ilgarach, "Bolestan" ;[3] ccaa. 1001 – 14. august 1040)[1] bio je kralj Škotske (Alba) od 1034. do 1040. Poznat je prije svega po tome što je poginuo u borbi protiv suparnika i nasljednika Macbetha, a što je Williamu Shakespeareu poslužilo kao inspiracija za njegovu znamenitu tragediju Macbeth.
Rodio se kao sin Crínána, nasljednog laičkog opata samostana Dunkeld, te Bethoc, kćeri kralja i svog prethodnika Malcolma II (Máel Coluim mac Cináeda). Oskudni podaci sugeriraju da je relativno lako i bez otpora naslijedio svog djeda 1034. godine, a što je dotada bila rijetkost u Škotskoj gdje bi smrt vladara u pravilu izazivala nasilnu borbu za prijestolje; dio historičara pretpostavlja da ga je Malcolm za nasljednika odredio oporukom ili na neki drugi način. Škotski historičar John iz Forduna navodi da je prije dolaska na škotsko prijestolje Duncan vladao Kraljevinom Strathclyde kao vlastitom apanažom, ali su tu tvrdnju moderni historičari uglavnom odbacili.
Raniji, izvor odnosno jedna od verzija teksta Chronicle of the Kings of Alba (CK-I), navodi kako je Duncan imao suprugu sa gelskim imenom Suthen.[4] Da li sa njom ili sa nekom drugom ženom, Duncan je imao dva sina - Malcolma III (Máel Coluim mac Donnchada) i Donalda III (Domnall Bán ili "Donalbane") koji će obojica postati sinove. Ponekad se spominje mogućnost da bi i Máel Muire, earl od Atholla mogao biti njegov sin, iako to nije posve jasno .[5]
Kronike navode da je prvih nekoliko godina Duncanove vladavine Škotska bila u miru, odnosno bez nekih značajnih događaja. U istom periodu se Macbeth spominje kao njegov dux, što je titula koja sugerira ličnost od povjerenja, a možda čak i sivu eminenciju na škotskom dvoru.
Godine 1039. je Duncan pokrenuo veliki pohod na jug u Englesku, sa ciljem da zauzme Durham. Taj je pokušaj završio kao fijasko. Sljedeće godine je, pak, pokrenuo pohod na sjever, ovaj put na Moray, koji je tradicionalno bio Macbethova domena. Zašto se okrenuo protiv svog duxa, nije poznato; u svakom slučaju je ubijen kod mjesta Bothganowan, današnji Pitgaveny, kraj Elgina; kao počinitelji se navode njegovi vlastiti ljudi koji su prebjegli na stranu Macbetha. To se najvjerojatnije dogodilo na dan 14. augusta 1040.[6] Vjeruje se da je sahranjen u Elginu[7] prije nego što su mu posmrtni ostaci preneseni na otok Iona.
Najpoznatiji prikaz Duncana je u Shakespearevom Macbethu gdje se pojavljuje kao lik pod imenom kralj Duncan (engleski: King Duncan). U njemu je opisan kao stari, mudri i štovani kralj, koji je mučki ubijen na spavanju, a čiji regicid izaziva nemir u zemlji. U stvarnosti je Duncan ubijen u otvorenom oružanom sukobu sa Macbethom, a njegova smrt nije izazvala nikakve ozbiljne posljedice, niti je Macbeth zbog nje bio posebno omražen u narodu ili imao poteškoća preuzeti prijestolje.
Škotski pisac Nigel Trantner je Duncana u svom romanu MacBeth the King iz 1978. opisuje Duncana kao beskrupuloznog intriganta koji Macbetha namjerava ukloniti trovanjem, a potom vojnim pohodom u kome će sam poginuti.
- ↑ 1,0 1,1 Broun, "Duncan I (d. 1040)".
- ↑ Donnchad mac Crínáin je srednjovjekovni oblik,
- ↑ Skene, Chronicles, p. 101.
- ↑ Duncan, Kingship of the Scots, p. 37.
- ↑ Oram, David I, p. 233, n. 26
- ↑ Broun, "Duncan I (d. 1040)"; datum navodi Marianus Scotus a detalje ubistva Annals of Tigernach.
- ↑ "I Never Knew That About Scotland", Christopher Winn, p. 165.
- Anderson, Alan Orr, Early Sources of Scottish History AD 500 to 1286, volume one. Republished with corrections, Paul Watkins, Stamford, 1990. ISBN 1-871615-03-8
- Broun, Dauvit, "Duncan I (d. 1040)", Oxford Dictionary of National Biography, Oxford University Press, 2004 accessed 15 May 2007
- Duncan, A. A. M., The Kingship of the Scots 842–1292: Succession and Independence. Edinburgh University Press, Edinburgh, 2002. ISBN 0-7486-1626-8
- Oram, Richard, David I: The King Who Made Scotland. Tempus, Stroud, 2004. ISBN 0-7524-2825-X
| 2. Crínán od Dunkelda | ||||||||||||||||
| 1. Duncan I od Škotske | ||||||||||||||||
| 24. Malcolm I od Škotske | ||||||||||||||||
| 12. Kenneth II od Škotske | ||||||||||||||||
| 6. Malcolm II od Škotske | ||||||||||||||||
| 3. Bethóc | ||||||||||||||||
Duncan I od Škotske Rođen/a: nepoznato 14. august
| ||
| Kraljevske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Malcolm II |
kralj Škota 1034–1040 |
Slijedi: Macbeth |