Giacomo Zammattio
 | Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
 | Moguće je da ovaj članak ili neki njegov dio sadrži originalno istraživanje ili tvrdnje koje nisu verificirane. Molimo vas da pomognete Wikipediji da potkrijepi teze odgovarajućim referencama, ukoliko je to moguće. Za više detalja, pogledajte stranicu za razgovor. |
Giacomo Zammattio (Trst, 1862. - Trst, 1927.), najznačajniji[nedostaje referenca] arhitekt fin de siècle stila u Rijeci.
Studirao je u Beču kod Heinricha von Ferstela. Nakon studija vraća se u Trst gdje je projektirao nekoliko stambenih zgrada i vlastitu kuću, a poslije i zgradu Stazione Marittima.
Na poziv riječkog gradonačelnika Giovannija Ciotte, dolazi u Rijeku 1883. godine radi nadzora nad gradnjom novog Riječkog teatra, te ostaje raditi ondje sve do 1903. godine. Osnovao je vlastito poduzeće te pokrenuo satirički list La Rivista.
Njegova arhitektura ima obilježja visokog historicizma. Pročelja su bogato raščlanjena i karakterizira ih čistoća stila. Posebno su vrijedna njegova urbanistička rješenja ulica te oblikovanje uglova zgrada, često s kupolama. U Whitheadovom Dolcu projektirao je sedam stambenih kuća za Roberta Whiteheada, vlasnika Tvornice torpeda, Riječku banku (na uglu Via Dolaz i Via Ciotta - danas E. BarčIċ) te Mušku (danas Liceo) i Żensku građansku školu (danas Naučna bibliotteka) (1885.). Autor je projekta kvarta na Brajda gdje je sagradio 12 stambenih zgrada. Najznačajnija djela u Rijeci su mu: Casa Veneziana (1886.), Palača Ploech (1888.), Filodrammatica (1889.), te mauzeloj obitelji Whitehead (1897.-1890.) na Kozali.
- Daina Glavočić, ur.: Arhitektura historicizma u Rijeci: 1845. - 1900. Arhitektura i urbanizam = Architecture of Historicism in Rijeka: 1845. - 1900. Architecture and town planning, Moderna galerija Rijeka i Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2002. (ISBN 953-6501-17-1)
